Wikusia : Španjolska

Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirenejskog poluotoka. Dio su njenog teritorija i dva arhipelaga, smješteni u Sredozemnom moru (Balearski otoci) i Atlantskom oceanu (Kanarski otoci), sjevernoafrički primorski gradovi Ceuta i Melilla, koji su pod španjolskom upravom te enklava Llivia u francuskim Pirenejima.

Španjolska graniči na sjeveru s Francuskom i Andorom, s Portugalom na zapadnu te s britanskom kolonijom Gibraltar na jugu. Sjevernoafrički teritoriji pod španjolskom upravom graniče s Maroko. Ukupna dužina španjolske kopnene granice je 1918 km.

Glavni grad Kraljevine Španjolske je Madrid. Grad sa 3.155.359 stanovnika (Madridska županija 5,964,143) smješten je u središtu Pirenejskog poluotoka. Drugi veći gradovi su Barcelona, Valencia, Sevilla, Zaragoza i Malaga.

Španjolska se nalazi u umjerenoj zoni, između 43°47'24" sjeverne i 36°00'40" južne geografske širine, i između 7°00'29" istočne i 5°36'40" zapadne geografske dužine.

Veći dio pirenejskog područja čini po postanku stara visoravan Meseta (građena od pretkambrijskog i paleozojskog kristaličnog kamenja i starih kamenaca), koju Kastiljsko gorje dijeli na sjevernu i južnu Kastiliju. Sjeverno i južno od Mesete prostiru se planinski lanci: Kantabrijsko gorje i Pireneji (Pico de Aneto, 3404 m) na sjeveru, a Betijski Kordiljeri ili Andaluzijsko gorje na jugu. Andaluzijsko gorje sastoji se od nekoliko masiva, koji se pružaju paralelno s obalom Sredozemnog mora; središnji dio čini Sierra Nevada s najvišim vrhom Španjolske (Mulhacu, 3481 m). Između južnog ruba Mesete odnosno Sierra Morene i Andaluzijskog gorja nalazi se velika Andaluzijska tektonska depresija uz rijeku Guadalquivir. Na sjeveroistočnom rubu Mesete pruža se Ibersko gorje, građeno od krednih i jurskih naslaga, a između Iberskog gorja, Pirineja i Kantabrijskog gorja depresija rijeke Ebro (Aragonska dolina). S visoravni Mesete izdižu se planinski masivi Sierra de Gata, Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama, koji su nastali rasjedanjem u tercijaru. Obala je uglavnom strma i nerazvedena. Dobro je razvedena samo obala Galicije i sjeverozapadne Španjolske sa mnoštvom zaljeva karakterističnih oblika.

Španjolska se nalazi u umjerenom pojasu, njen neujednačen reljef utječe na veliku klimatsku raznolikost. Često se za klimu Španjolske kaže da je sredozemna (mediteranska). Međutim, to je samo donekle točno jer samo priobalno područje istoka, jugoistoka i juga Španjolske ima sredozemnu klimu. Po zemljopisnoj širini najveći dio Španjolske bi trebao imati sredozemnu klimu, ali neke druge prirodne karakteristike stvaraju drugačije uvjete. Na izmjene klime primarno utječe visoki reljef, odnosno viša nadmorska visina, pa dolazi i do vertikalne klimatske slojevitosti. Uz to, planine se uglavnom izdižu uz rub države, odnosno poluotoka, pa su značajna prepreka širenju klimatskih utjecaja sa okolnih prostora. Zbog toga središnji dio Španjolske - visoravan Meseta, ima znatno drugačiju klimu od one koja bi odgovarala zemljopisnoj širini tog prostora, odnosno u značajnoj mjeri je kontinentalna. Na istoku i jugu Španjolske gdje prevladava sredozemna klima (često se navodi i kao suptropska) srednje mjesečne temperature tijekom godine kreću se od 13°C do 25°C, a prosječno padne od 350 - 500 mm padalina. Za ovo područje karakteristično je dugo, toplo, suho i sunčano ljeto, kada maksimalne temperature dostignu i 48°C. Sredozemna obala Španjolske ima najveći broj sunčanih sati u Europi. Na svim obalama zime su ugodne, a na jugu i tople. Sjeverozapad Španjolske, odnosno atlantska obala, koja izlazi i na Biskajski zaljev, ima svježiju klimu, pa se temperature kreću od 8-20°C. Sa Biskajskog zaljeva prema poluotoku kreću se vlažne mase, te na planinskim padinama padne najviše padalina, odnosno na ovom prostoru 900-2000 mm. Zbog blage oceanske klime i dosta padalina, čitavo područje je pod relativno bujnom i zelenom vegetacijom, pa se ova regija često naziva i Zelena obala (Costa Verde). Unutrašnju Španjolsku, sa kontinentalnom klimom karakterizira srednje mjesečne temperature od 3-23°C, mada tokom zime temperature često budu ispod ništice. U ovoj regiji prosječno godišnje padne ispod 500mm padalina, a na nekim sektorima i ispod 300. Istočni obod ove regije poprima neke karakteristike mediteranske klime, dok se sjeverozapadni rub približava oceanskoj.

Može se reći da osnovu hidrografske mreže Španjolske čini pet rijeka:

Rijeke na sjeverozapadu Španjolske imaju više vode, kraći tok, relativno veliki pad, a njihova estuarska ili rijaska ušća pogoduju razvoju vodenog prometa. Rijeke koje se spuštaju sa visokih planina (Pirineja, Betijskih kordiljera, Kasteljanskog gorja i dr.) imaju velike padove i značajan hidroenergetski potencijal. U vapnenjačkim terenima rijeke su najčešće formirale kanjone, a tu su i vodopadi i brzaci.

Većinu pitke vode dobivaju iz akumulacijskih jezera. Najveći dio rijeka zauzdan je za vrijeme vladavine Francisca Franca koja je jedna od rijetkih stvari po kojoj je pamčen po dobru u kolektivnoj memoriji španjolskog naroda. Dobrobiti od umjetnih jezera su nesagledive za zemlju poput Španjolske, koja se uslijed klimatskih promjena pretvara u pustinjsku zemlju. Osim pitke vode tu je i korist od dobivanja električne energije, turizma, stvaranja novih ekoloških sistema itd.

Prema popisu stanovništva iz 2007. 40,448,191 stanovnika s prosječnom gustoćom naseljenosti od 88 stanovnik/km2.

Buran povijesni razvoj utjecao je na karakteristike i raznolikost stanovništva. Španjolci čine oko 73% ukupne populacije, Katalonci 16,5%, Galjegi (Galicija) 8%, Baski 2,3%, ostali 0,2%. Španjolska je jedna od najizrazitijih katoličkih zemalja pa je logično što je 97% stanovništva katoličke vjere, dok je 0,4% protestanata i 2,6% ostalih. I Španjolska se sve brže urbanizir, pa danas oko 80% stanovništva živi u gradovima. U starosnoj dobi 0-19 godina je 33% populacije, u dobi 20-59 godina je 50%, a starijih od 60 godina ima 17%. Očigledno je i da španjolska populacija postaje sve starija, a na to utječe i niski prirodni prirast, koji iznosi svega 1 promil (stopa nataliteta je 10 promila, a mortaliteta 9 promila).

Detaljniji članak o ovoj temi: Etničke grupe Španjolske

Španjolci su izrazito otvoreni i dobronamjerni prema takvima.

Imaju ogromnu ljubav prema domovini i kao takvi imaju neobično razvijenu svijest prema zagađenju svake vrste. Tako je u stanovništvu svakog dana sve više prisutna svijest o klimatskim promjenama koje se dešavaju na teritoriju na kojem obitavaju i u bližoj okolici.

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Španjolske
Španjolska je bila naseljena već u paleolitiku, o čemu svjedoči bogata likovna umjetnost (spilje Altamira, Castillo, Pindal) te drugi arheološki ostaci. U kasnijem razdoblju Pirinejski poluotok naseljavaju Iberi. Oko 1200. godine prije Krista sa sjevera dolaze Kelti, preplavljujući gotovo cijeli Poluotok i mješajući se s domaćim iberskim stanovništvom. Oko 1100. godine prije Krista Feničani i Grci osnivaju svoje kolonije.

Rimski most u Córdobi

Između prvog i drugog Punskog rata (između Rimljana i Kartažana), Kartažani osnivaju svoje kolonije, među kojima su najvažnije bile na Ibizi i u Cartageni. Porazivši Kartagu u Drugom punskom ratu (201. pr. Kr.), Rimljani započinju postupnu okupaciju poluotoka, zauzevši u idućih 200-tinjak godina čitav teritorij Pirinejskog poluotoka. U prvim fazama rimske okupacije domaće je stanovništvo dizalo više ustanaka protiv osvajača. Nakon smrti jednog od vođi ustanka, Viriata (139. godine pr. Kr.), pobjede su bile sve rjeđe te je slabio otpor protiv Rimljana, a do konačnog sloma dolazi u vrijeme cara Augusta. Rimska okupacija Poluotoka kulminirala je uspostavom potpune rimske vlasti i osnivanjem provincije Hispanije. Pod rimskom vlašću Španjolska je ostala sve do V. stoljeća. Stanovnici Hispanije prihvatili su rimsku kulturu, jezik i zakone, ali je i njihova važnost Carstvu bila velika.

Početkom 5. stoljeća provalili su na prostor današnje Španjolske germanska plemena Alani, Svevi i Vandali. Ta su plemena došla iz današnje sjeverne Njemačke, prošli kroz današnju Francusku i prodrli na Pirenejski poluotok. Alani su osvojili pokrajinu Luzitaniju, Svevi pokrajinu Galiciju, a Vandali pokrajinu Andaluziju. Vandali su bili pritisnuti kasnije od zapadnih Gota te prijeđoše u Afriku, gdje su osnovali u Africi vandalsku državu koja se održala do sredine šestog stoljeća (srušio ju je g. 534. bizantski vojskovođa Belizar).

Kad su Vandali otišli u Afriku, uništili su zapadni Goti u Španjolskoj i svevsku državu g. 585. te su zagospodarili cijelim poluotokom. Država zapadnih Gota održala se u Španjolskoj do g. 711. Te su godine Arapi zauzeli Pirinejski poluotok i srušili državu zapadnih Gota. Zapadni su Goti oko g. 600. prigrlili katoličku vjeru pa su se sa svojim podanicima starosjediocima stopili u jedan narod — španjolski.

Arapska država na Pirinejskom poluotoku trajala je od godine 711. do 1492. No već u 11. stoljeću počela je opadati, jer su na nju stali sve više navaljivati kršćani iz Franačke. Glavni je grad arapske države u Španjolskoj bila Córdoba. Kršćani, koji su se održali u sjevernom dijelu poluotoka i činili nekoliko državica, među kojima je bila Navarra i Katalonija, stali su od 11. stoljeća potiskivati Arape sve više na jug. Od malih država nastale su tri veće: Aragon na istoku, Portugal na zapadu, a u sredini Kastilja. Od 13. stoljeća ostao je pod arapskom vlašću samo još južni dio poluotoka s prijestolnicom u Granadi.

Godine 1469. oženio se aragonski kralj Ferdinand nasljednicom kastiljske kraljevske krune Izabelom, te su se tako ujedinile države Aragon i Kastilija u ujedinjenu kraljevinu Španjolsku. Ferdinand i Izabela poveli su borbu protiv Arapa (Maura) i poslije desetgodišnjeg rata zauzeli su sve njihove zemlje. Godine 1492. osvojili su i arapski glavni grad Granadu. Arapi su zatim posve napustiti Španjolsku, koja je napredovala te postala jedna od najmoćnijih europskih država.

Upravo na kraju srednjega vijeka stvorena je spajanjem Kastilje i Aragonije španjolska narodna država. Otkrićem novih zemalja u Americi Španjolska je za kralja Ferdinanda Katoličkog i kraljice Izabele udarila temelje svojoj moći, veličini i kolonijalnom gospodstvu.

Španjolska ima dugu i nestabilnu povijest svoje ustavnosti, ponajprije zahvaljujući političkim previranjima u XIX. i XX. stoljeću:

Ustav iz Bayone (1808.) – zapravo i nije ustav. Nakon Ustanka u Aranjuezu, Napoleon je sazvao u Bayoni skupštinu španjolski plemenitaša pred koje je stavio tekst ustava, koji su zatim oni izglasali 8. srpnja 1808. Španjolska je bila organizirana kao nasljedna monarhija, s kraljem kao centrom moći, ali koji je morao poštivati prava građana zajamčena ustavom. Potom dolazi na prijestolje Napoleonov brat Josip I.
Ustav iz 1812. (naziva se na španjolskom La Pepa (Joža), zato što je donesen na dan Sv. Josipa) – prvi pravi španjolski ustav. Donesen je nakon pada Josipa I. Bonapartea. Imao je kompromisni karakter između liberalnih struja i apsolutista. Na snazi je zapravo bio samo šest godina, zbog toga što ga Ferdinand VII. nije poštovao (1812.-1814., kada ga je Ferdinand ukinuo, uspostavivši stari apsolutistički režim; 1820.-1823.; 1836.-1837.)
Ustav iz 1837. – regentica Marija Kristina, majka Izabele II. bila je primorana vratiti se na stanje ustanovljeno Ustavom iz 1812.
Ustav iz 1845. – donesen nakon što je general Espartero preuzeo regenciju od Marije Kristine. Izabela II. proglašena je punoljetnom. Ustavom su se povećale kraljeve ovlasti
Ustav iz 1856. – ovaj ustav nikad nije zaživio
Ustav iz 1869. – ustav donesen nakon bijeg Izabele II. i preuzimanja vlasti od strene generala Serana. Ovaj demokratski ustav, koji je bio na snazi do 1871., poznavao je diobu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku.
Ustav iz 1876. – nakon pada Prve Republike, nije postojala niti jedna politička grupacija koja je nudila formulu stabilne vlasti. Alfons XII. iz Engleske ponudio je Španjolcima ustav koji se bazirao na liberalnoj monarhiji.
Ustav iz 1931. – ustav Druge Republike
Ustav iz 1978. – ustav koji je danas na snazi

Ustav Španjolske iz 1978. godine je najviša i temeljna norma španjolskog pravnog poretka. Posljedica je, i vrhunac povijesnog procesa nazvanog Španjolska tranzicija (španjolski Transición Española), koji označava prijelaz iz autoritativne države u parlamentarnu monarhiju modernog, zapadnoeuropskog tipa 1975. godine.

Ovaj Ustav određuje Španjolsku kao ustavnu monarhiju, s kraljem kao šefom države. Ustav također počiva na diobi vlasti.

Na općim i slobodnim izborima biraju se narodni predstavnici u parlamentu (Las Cortes Generaes). Kortesi vrše zakonodavnu vlast, a sastoje se od dva doma: Kongres zastupnika i Senat, koji biraju predsjednika vlade i nadziru djelovanje izvršne vlasti. Predsjednik vlade na čelu je izvršne vlasti, koju vrši zajedno sa Vijećem ministara Sudbena vlast počiva na neovisnom sudstvu. Ustavni sud pazi da zakoni te djelovanje javne vlasti bude u skladu s Ustavom. Ustav prekida centralističku tradiciju koja potječe još iz vremena Filipa V. (1700.). Kao rješenje za regionalni problem, kojeg su izazvale grupe nacionalista iz Baskije i Katalonije, te Galicije, Valencije i Andauzije, ustanovljen je novi model decentralizirane države, u kojoj se svaka regija pretvara u autonomu zajednicu s vlastitom vladom, parlamentom, regionalnim sudovima te statutima autonomije kojima se ustanovljuju njihove nadležnosti. Ustav također priznaje mnoga individualan temeljna prava građana, također socijalna te ekonomska prava

Kruna / Poglavar države (španj. La Corona /Jefatura del Estado)
Parlament (zakonodavna vlast) (španj. Las Cortes Generales) koji se sastoji od dva doma:
- Senat (španj. Senado)
- Kongres zasupnika (španj. Congreso de los Diputados )
Vlada (izvršna vlast) (španj. El Gobierno), sastavljena od predsjednika vlade i ministara
Vrhovnu Sudbenu vlasti čine:
- Vrhovni sud (španj. El Tribunal Supremo)
- Generalno vijeće sudske vlasti (španj. El Consejo General del Poder Judicial)
Ustavni sud (španj. El Tribunal Constitucional).

Španjolska je podjeljena na:

autonomne zajednice (španj. comunidades autonomas) - ukupno 17
autonomni gradovi (španj. ciudades autonomas) - ukupno 2.

Autonomne zajednice ustrojene su od provincija (španj. provincias), a one se dalje dijele na općine (španj. municipios).

Autonomna zajednica	Glavni grad	Provincije
Andaluzija šp. Andalucía	Sevilla	Almería, Cádiz, Córdoba, Granada, Huelva, Jaén, Málaga, Sevilla
Aragonija šp. Aragón	Zaragoza	Huesca, Teruel, Zaragoza
Kneževina Asturija španj. Principado de Asturias as. Asturies	Oviedo as. Uviéu	Asturias as. Asturies
Baleari šp. Islas Baleares kat. Illes Balears	Palma de Mallorca	Islas Baleares kat. Illes Balears
Baskija ili Euskadi šp. País Vasco ili Euskadi eu. Euskadi	Vitoria eu. Gasteiz	Álava, Guipúzcoa, San Sebastián eu. Araba, Gipuzkoa, Donostia
Kanari šp. Islas Canarias	Santa Cruz de Tenerife i Las Palmas de Gran Canaria	Santa Cruz de Tenerife, Las Palmas de Gran Canaria
Kantabrija šp. Cantabria	Santander	Cantabria
Katalonija šp. Cataluña kat. Catalunya	Barcelona	Barcelona, Gerona, Lérida, Tarragona kat. Barcelona, Girona, Lleida, Tarragona
Kastilja-La Mancha šp. Castilla-La Mancha	Toledo	Albacete , Ciudad Real, Cuenca, Guadalajara, Toledo
Kastilja i León šp. Castilla y León	Valladolid	Ávila, Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid, Zamora
Ekstremadura šp. Extremadura	Mérida	Badajoz, Cáceres
Galicija šp. Galica gal. Galiza ili Galicia	Santiago de Compostela	La Coruña, Lugo, Orense, Pontevedra gal. A Coruña, Lugo, Ourense, Pontevedra
La Rioja	Logroño	La Rioja
Zajednica Madrida šp. Comunidad de Madrid	Madrid	Madrid
Regija Murcia šp. Región de Murcia	Murcia	Murcia
Navarra eu. Nafarroa	Pamplona eu. Iruña	Navarra eu. Nafarroa
Valencijska Zajednica šp. Comunidad Valenciana vl. Comunitat Valenciana	Valencia	Alicante, Castellón, Valencia vl. Alacant, Castelló, València
Autonomni gradovi
Ceuta
Melilla

Španjolski jezik ili kastiljanski je službeni jezik španjolske države i službeni je jeziku u svim autonomnim zajednicama. Ostali jezici (i dijalekti) koji se govore u Španjolskoj su:

Katalonski jezik - službeni jezik u Kataloniji, Zajednici Valencije (valencijski dijalekt) i na Balearskim otocima
Baskijski jezik - službeni jezik u Baskiji
Galicijski jezik - službeni jezik u Galiciji
Asturleonski jezik (ili asturijski) - nema status službenog jezika, ali uživa zaštitu u Asturiji
Aranski jezik - ima status službenog jezika u dolini Aran u Kataloniji

S bruto društvenim proizvodom od 838.672 milijuna eura (2005.), njegovim rastom od 3,4% (2005.) te dohotkom po glavi stanovnika od 20.268 eura (2005.), španjolsko je gospodarstvo jedno od vodeći u Europi. Prema klasifikaciji Svjetske Banke, Španjolska je osma gospodarska sila svijeta.

Španjolska je industrijski razvijena i tehnološki napredna zemlja. U posljednjih nekoliko godina u industrijskim zonama niču tehnološki parkovi. Glavni industrijski proizvodi su tekstil i konfekcija, prehrabeni proizvodi, metal i prozvodi od metala, automobili, brodogradnja.

Osnovne kulture su agrumi, riža, voće, povrće, masline i grožđe. Španjolska je kao i Portugal poznata po proizvodnji pluta. Rudama je najbogatija zemlja južne Europe.

Turizam je jedna od glavnih grana djelatnosti.

Nezaposlenost je u studenom 2006. godine bila 8.1%

Promet Španjolske

Stranica na kojoj se mogu dobiti svi odgovori na pitanja o Španjolskoj ili Hrvatskoj

Službena stranica turističke zajednice

Portal:Europa

Države u Europi

Samostalne države

Albanija • Andora • Armenija³⁾ • Austrija • Azerbejdžan¹⁾ • Belgija • Bjelorusija • Bosna i Hercegovina • Bugarska • Cipar³⁾ • Crna Gora • Češka • Danska⁴⁾ • Estonija • Finska • Francuska³⁾ • Grčka • Gruzija¹⁾ • Hrvatska • Irska • Island • Italija • Kazahstan¹⁾ • Kosovo ²⁾ • Latvija • Lihtenštajn • Litva • Luksemburg • Mađarska • Makedonija • Malta • Moldavija • Monako • Nizozemska³⁾ • Norveška⁴⁾ • Njemačka • Poljska • Portugal⁴⁾ • Rumunjska • Rusija¹⁾ • San Marino • Slovačka • Slovenija • Srbija • Španjolska⁴⁾ • Švedska • Švicarska • Turska¹⁾ • Ujedinjeno Kraljevstvo⁴⁾ • Ukrajina • Vatikan

Zavisni teritoriji:

Akrotiri i Dhekelia • Ålandski otoci • Gibraltar • Guernsey • Otok Man • Føroyar • Jersey • Jan Mayen • Svalbard

Nepriznate države:

Abhazija⁵⁾ (Gruzija) • Gorski Karabah (Azerbejdžan)³⁾ • Južna Osetija⁵⁾ (Gruzija) • Pridnjestrovlje (Moldavija) • Turska Republika Sjeverni Cipar (Cipar)³⁾

¹⁾ Značajan dio teritorija se nalazi u Aziji
²⁾ Proglasilo neovisnost 17. veljače 2008.. Priznalo ga 52 država članica UN-a (studeni 2008.)
³⁾ U potpunosti u Aziji, ali ima društvene i političke veze s Europom
⁴⁾ Posjeduje zavisne ili slične teritorije izvan Europe
⁵⁾ priznata od strane Ruske Federacije i Nikaragve